Zahir
"Nastavljam hodati. Ljudi se smjeskaju, djeca se raduju kratkim satima
proljeca usred zime, saobracaj tece neometano, sve izgleda kao da je
u najboljem redu. Zar je moguce da ne shvataju koliko patim?
Svi bi morali da budu tuzni, saosjecajni, solidarni s covjekom cija dusa krvari
od ljubavi, ali nastavljaju da se osmjehuju, zaglibljeni do guse u svojim
sitnim i bijednim zivotima koji im se desavaju samo krajem nedjelje.
Kakva smijesna pomisao: mnogi od tih ljudi s kojima se mimoilazim
takodje imaju skrhanu dusu, a ja ne znam ni zasto ni kako pate."
Paulo Coelho, Zahir
